Poveznica:
Kratka povijest livanjskog kraja


Livanjski kraj u crkveno-politikom pogledu:

Vidoši kao i livanjski kraj su u ranom srednjem vijeku dio splitske biskupije. Mari (1998.) navodi da je na podruju današnje banjaluke biskupije prva upa Livno (spomen Vidoši) iz 1078. g. koja je pripadala splitskoj biskupiji. Daja (1973.) navodi da isto piše u naredbama i zakljucima splitskog sabora od 1.11.1185. godine. U spisu iz 13.03.1192. papa Celestin III spominje upu Livno u granicama splitske nadbiskupije. Takvo stanje ostaje sve do 1735. godine. 1757. livanjska upa prikljuena je apostolskom vikarijatu u Bosni. Papa Leon XIII bulom od 5. srpnja 1881. g. uvodi redovitu hijerarhiju u BiH, tj. osnivaju se vrhbosanka nadbiskupija, banjaluka i mostarsko-duvanjska biskupija. Livanjski kraj ulazi u banjaluku biskupiju u kojoj se i danas nalazi.

Poveznice:
Splitsko-makarska nadbiskupija
Katolika crkva u BiH - Povijesni osvrt

 

Povijesni spomenici

U okolici crkve nalazi se Vidoška gradina, jedna od delmatskih utvrda na livanjskom podruju koju su Rimljani osvojili i zidovima pojaali (9. godine pad Delmata pod Rimsku upravu). Gradine su od 4. stoljea sluile i kao skloništa od prodora Gota, Huna i drugih naroda. Vidoška gradina vjerojatno je bila postaja na rimskoj cesti prema Saloni.

Na prostorima upe Vidoši nalaze se brojni (208) srednjovjekovni nadgrobni spomenici (steci), svjedoci burne i bogate prošlosti ovih prostora. Veina spomenika je utonula u zemlju, slabije su klesarske obrade ili su ošteeni. (Vidoši 44, Dobro 23, Lopatinac 8, Smriani 18, Sturba 53, Zagroriani 62). Livanjska opina je medju 4 opine u BiH s najviše steaka.

Poveznica:
Steci

 

Samostan (1)

U mjestu Sturba postajao je vjerojatno u 14. stoljeu samostan sestara Klarisa. (2)Schematismus 1855. god. biljei: "Rudera Ecclesiarum habet in Gradina et Studba", a onaj iz 1864. god. spominje "samostan i crkvu sv. Klare Asizke na vrelištu Studbe u Vidošima u kojem su kako predaja veli, stanovale sestre Klarinke - duvne - djevice; zato se i zove ono mjesto: "Divice"." (Fra A. Brali, N.d. 26). Prilikom kopanja temelja za kuu Imšir Orman je našao elipsasti medaljon (37x30 mm) s jedne strane: "S. FRANCISCVS S. DOMINiCVS ROMA", a sa druge: "S. CLARA S. CATHAR. SEN ROMA".

Poveznica:
Red sv. Klare

 

Vidoši - majka crkve livanjskog kraja

Prvu livanjsku upu Vidoši potvrdjuju Daja (1973.) i Mandjeralo (1984.). Daja navodi da je pobona udovica Vidoševi iz sela Radinia 1742. g. ostavila oporuku o darivanju zemljišta u kamenjaru gdje je napravljena kuica slamom pokrivena za sveenike. Franjevci navode Vidoše kao mjesto svog stalnog prebivališta 1746. godine. Privremeno sjedište vidoške upe u 18. stoljeu bilo je u Mišima. O tomu u zagrebakom Katolikom listu, od 2 svibnja 1857. g., fra Lovro Karaula piše:

"Obitelj Vidoševia od koje i ovo selo bi imenovano Vidoši, pokloni im ono malo kuište na kojem oni nainiše ubogu kuicu trstikom prekrivenu za stalno prebivanje".

15.8.1856. g. fra Lovro Karaula tijekom posvete vidoške crkve takodjer spominje i privremenu upu u Mišima pa u Vidošima.

U biskupskom imeniku banjaluke biskupije nalazi se slian podatak. U njemu piše da su se franjevci livanjskog kraja, poevši od 4 desetljea 17 st., poeli uvršivati najprije u Dobromu, zatim u Mišima, gdje su pomišljali na trajniji boravak ali ih Turci protjeraše, pa se franjevci povukoše u nepristupanije mjesto u Vidoše.

Ovu upu posjetio je biskup fra Grgo Iliji (Vare, 18. 10. 1736. Kraljeva Sutjeska 1. 3. 1813.), 29. lipnja 1797. godine na blagdan sv. Petra i Pavla, kada je krizmao 197 osoba, a sutradan 231 osobu. 5 srpnja krizmao je 400, 6. srpnja 174, a 7. srpnja 33 osobe. upa je tada imala 4563 odrasle osobe, 2307 djece, ili ukupno 6870 osoba koje su ivjele u 759 katolikih kua.

 

Gradnja crkve(3)

Sredninom 18. stoljea u Vidoima je postojala zgradica od epera, koja je sluila kao crkva. God. 1833. pod imenom gospodarske zgrade (crkve je tada bilo zabranjeno graditi) izgradjena je kamena crkvica. Ona je sluila svojoj svrsi dva desetljea. Fra Lovro Karaula (1800-1875) pribavio je 1853. godine pašino pismo (bujruntiju) i nakon nje nalog (tur. ferman) da se mogu graditi crkve u Vidošima i na Gorici u Livnu. Gradnja sadašnje crkve zapoeta je u vrijeme slube fra Bone Juria 1854. g., a završena je dvije godine kasnije za vrijeme fra Grge Lozia. Crkvu su gradili poznati livanjski graditelji i klesari Mato i Jozo Radni-Baje. Glavni oltar od kamena isklesao je 1870. Mato Radni-Baja. On ga je radio po uzoru na oltar Gospe Sinjske u crkvi u Sinju. Poboni oltar Sv. Klementa radio je klesar Ivan Bandov 1866. god., a oltar Sv. Josipa klesar Marelja. Oba su oltara 1982. poruena. Zvonik (kao i crkva uradjeni su od tesanog kamena) je postavljen 1902. godine. Crkva je posveena Bezgrješnom zaeu Blaene Djevice Marije. Crkvu izgradjenu doprinosom mještana upe blagoslovio fra Lovro Karaula 8. prosinca 1856. godine.

Prva upna kua izgorjela je 1801. g. u poaru, kao i sve matice. Današnja upna kua sagradjena je 1974. g. za vrijeme upnikovanja fra Tome Buljana, na temeljima one iz 1833. godine.

1983. g. obnovljena je unutrašnjost crkve: krov, kor, kupola (radnje je izvodio domai majstor Stipe Perkovi od nekoliko tisua komada prilepskog mramora). Unutarnje uredjenje crkve vodio je kipar Ante Starevi. Po njegovim nacrtima izvedeno je 14 vitraila, izradio je Put kria u mozaiku, te bronana vrata u reljefima na ulazu u crkvu. U zadnjih godina uredjen je prostor oko crkve, postavljen kameni zid, sagradjena su mjesta za parkiranje automobila i postavljena rasvjeta. upni ured Vidoi podnio je 2004. g. Povjerenstvu za ouvanje nacionalnih spomenika BIH-a, zahtjev za priznavanje crkve kao spomenika kulture. U neposrednoj blizini crkve dovršava se gradnja kapelice Gospe Vidoške, zagovornice ove upe. Na podruju upe postoji 12 kapelica.

Poveznice:
Znanstevni skup o fra Lovri Karauli
Marijan Karaula, PRO POPULO - ivot i djelo fra Lovre Karaule (1875-1980)

 

crkva u Zagorianima

U upi postoji i jedna podruna crkva u Zagorianima, posveena Sv. Leopoldu. Njezina je gradnja zapoela 1984. godine. U njoj se nalazi kip Sv. Ivana Krstitelja (terakota) kiparice L. Ulman, te slika G. Jurkia (iz 1958. god.).

 

Matice

Sadašnje matice sauvane su od 1802. godine. Nalaze se u Franjevakom samostanu na Gorici u Livnu. Matice su pisane veinom na latinskom jeziku (76-90%), jedan dio bosanicom i latinicom na hrvatskom jeziku. Bosanicu su najviše koristili popovi glagoljaši. Posljednji upis bosanicom u livanjskim knjigama zapisan je od dona Jozina u Matici krštenih upe Livno u Gornjem polju (sjedište u Vidošima) za godinu 1837.

("Sello Gargurii. Na 26 marca rodjeno, na 27 istoga ja do(n) Jozo Ivkovi karsti Petra, sina Ivana Bandova i z(akonite) (ene) Matije od Pašalijia iz elejbia. Kum bi Jandre Matia iz Vidoša").

Poslje matica iz Ljubunia (od 1771. g.) vidoške matice najstarije su u livanjskom kraju.

Od upe Vidoši odvojila se upa Grabovica (Duvno) 1826. g. Livno 1849. g. i Podhum 1909 godine. upnici vidoške upe stanuju 50tak godina u Mišima, a od 1803. u Vidošima.

Adresa:

Rimokatoliki upni ured Vidoši
80 208 VIDOI
Tel.: 034 202 786
Fax: 034 201 400
upnik: fra Pero Kuliš


Poveznice:
Fra iro Lovri, Tisuu dana bez Kupresa : 1. dio / iro Lovri. - lanak iz dnevnika Tisuu dana bez Kupresa koji obuhvaa razdoblje od 6.3.1992. do 31.12.1994.

Knjige "Svijetlo rijei"

 

________________________________
Fotografija: Ornament s glavnog ulaza crkve, 08/2004.

Korišteni izvori i literatura::
(1) Vodi - Franjevaki samostan Gorica na Gorici kod Livna, Livno, 1995., Franjevaki samostan Gorica

(2) Stipo Mandjeralo, Loziev ilirski san, Split-Livno 1992., Knjnica zbornika "Kai"
(3) Dr.sc. Petar Daja, dr.vet.med, Hrvati-Katolici livanjskog kraja, Zagreb, 2000. Vikarijat Banjaluke biskupije