Poveznica:
Kratka povijest livanjskog kraja

Livanjski kraj u crkveno-političkom pogledu:

Vidoši kao i livanjski kraj su u ranom srednjem vijeku dio splitske biskupije. Marić (1998.) navodi da je na području današnje banjalučke biskupije prva župa Livno (spomen Vidoši) iz 1078. g. koja je pripadala splitskoj biskupiji. Džaja (1973.) navodi da isto piše u naredbama i zaključcima splitskog sabora od 1.11.1185. godine. U spisu iz 13.03.1192. papa Celestin III spominje župu Livno u granicama splitske nadbiskupije. Takvo stanje ostaje sve do 1735. godine. 1757. livanjska župa priključena je apostolskom vikarijatu u Bosni. Papa Leon XIII bulom od 5. srpnja 1881. g. uvodi redovitu hijerarhiju u BiH, tj. osnivaju se vrhbosanka nadbiskupija, banjalučka i mostarsko-duvanjska biskupija. Livanjski kraj ulazi u banjalučku biskupiju u kojoj se i danas nalazi.

Poveznice:
Splitsko-makarska nadbiskupija
Katolička crkva u BiH - Povijesni osvrt

Povijesni spomenici

U okolici crkve nalazi se Vidoška gradina, jedna od delmatskih utvrda na livanjskom području koju su Rimljani osvojili i zidovima pojačali (9. godine pad Delmata pod Rimsku upravu). Gradine su od 4. stoljeća služile i kao skloništa od prodora Gota, Huna i drugih naroda. Vidoška gradina vjerojatno je bila postaja na rimskoj cesti prema Saloni.

Na prostorima župe Vidoši nalaze se brojni (208) srednjovjekovni nadgrobni spomenici (stećci), svjedoci burne i bogate prošlosti ovih prostora. Većina spomenika je utonula u zemlju, slabije su klesarske obrade ili su oštećeni. (Vidoši 44, Dobro 23, Lopatinac 8, Smričani 18, Sturba 53, Zagroričani 62). Livanjska općina je medju 4 općine u BiH s najviše stećaka.

Poveznica:
Stećci

Samostan (1)

U mjestu Sturba postajao je vjerojatno u 14. stoljeću samostan sestara Klarisa. (2)Schematismus 1855. god. bilježi: "Rudera Ecclesiarum habet in Gradina et Studba", a onaj iz 1864. god. spominje "samostan i crkvu sv. Klare Asizke na vrelištu Studbe u Vidošima u kojem su kako predaja veli, stanovale sestre Klarinke - duvne - djevice; zato se i zove ono mjesto: "Divice"." (Fra A. Bralić, N.d. 26). Prilikom kopanja temelja za kuću Imšir Orman je našao elipsasti medaljon (37x30 mm) s jedne strane: "S. FRANCISCVS S. DOMINiCVS ROMA", a sa druge: "S. CLARA S. CATHAR. SEN ROMA".

Poveznica:
Red sv. Klare

Vidoši - majka crkve livanjskog kraja

Prvu livanjsku župu Vidoši potvrdjuju Džaja (1973.) i Mandjeralo (1984.). Džaja navodi da je pobožna udovica Vidošević iz sela Radinčića 1742. g. ostavila oporuku o darivanju zemljišta u kamenjaru gdje je napravljena kućica slamom pokrivena za svećenike. Franjevci navode Vidoše kao mjesto svog stalnog prebivališta 1746. godine. Privremeno sjedište vidoške župe u 18. stoljeću bilo je u Mišima. O tomu u zagrebačkom Katoličkom listu, od 2 svibnja 1857. g., fra Lovro Karaula piše:

"Obitelj Vidoševića od koje i ovo selo bi imenovano Vidoši, pokloni im ono malo kućište na kojem oni načiniše ubogu kućicu trstikom prekrivenu za stalno prebivanje…".

15.8.1856. g. fra Lovro Karaula tijekom posvete vidoške crkve takodjer spominje i privremenu župu u Mišima pa u Vidošima.

U biskupskom imeniku banjalučke biskupije nalazi se sličan podatak. U njemu piše da su se franjevci livanjskog kraja, počevši od 4 desetljeća 17 st., počeli učvršćivati najprije u Dobromu, zatim u Mišima, gdje su pomišljali na trajniji boravak ali ih Turci protjeraše, pa se franjevci povukoše u nepristupačnije mjesto u Vidoše.

Ovu župu posjetio je biskup fra Grgo Ilijić (Vareš, 18. 10. 1736. – Kraljeva Sutjeska 1. 3. 1813.), 29. lipnja 1797. godine na blagdan sv. Petra i Pavla, kada je krizmao 197 osoba, a sutradan 231 osobu. 5 srpnja krizmao je 400, 6. srpnja 174, a 7. srpnja 33 osobe. Župa je tada imala 4563 odrasle osobe, 2307 djece, ili ukupno 6870 osoba koje su živjele u 759 katoličkih kuća.

Gradnja crkve(3)

Sredninom 18. stoljeća u Vidošima je postojala zgradica od šepera, koja je služila kao crkva. God. 1833. pod imenom gospodarske zgrade (crkve je tada bilo zabranjeno graditi) izgradjena je kamena crkvica. Ona je služila svojoj svrsi dva desetljeća. Fra Lovro Karaula (1800-1875) pribavio je 1853. godine pašino pismo (bujruntiju) i nakon nje nalog (tur. ferman) da se mogu graditi crkve u Vidošima i na Gorici u Livnu. Gradnja sadašnje crkve započeta je u vrijeme službe fra Bone Jurića 1854. g., a završena je dvije godine kasnije za vrijeme fra Grge Lozića. Crkvu su gradili poznati livanjski graditelji i klesari Mato i Jozo Radnić-Baje. Glavni oltar od kamena isklesao je 1870. Mato Radnić-Baja. On ga je radio po uzoru na oltar Gospe Sinjske u crkvi u Sinju. Pobočni oltar Sv. Klementa radio je klesar Ivan Bandov 1866. god., a oltar Sv. Josipa klesar Marelja. Oba su oltara 1982. porušena. Zvonik (kao i crkva uradjeni su od tesanog kamena) je postavljen 1902. godine. Crkva je posvećena Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije. Crkvu izgradjenu doprinosom mještana župe blagoslovio fra Lovro Karaula 8. prosinca 1856. godine.

Prva župna kuća izgorjela je 1801. g. u požaru, kao i sve matice. Današnja župna kuća sagradjena je 1974. g. za vrijeme župnikovanja fra Tome Buljana, na temeljima one iz 1833. godine.

1983. g. obnovljena je unutrašnjost crkve: krov, kor, kupola (radnje je izvodio domaći majstor Stipe Perković od nekoliko tisuća komada prilepskog mramora). Unutarnje uredjenje crkve vodio je kipar Ante Starčević. Po njegovim nacrtima izvedeno je 14 vitraila, izradio je Put križa u mozaiku, te brončana vrata u reljefima na ulazu u crkvu. U zadnjih godina uredjen je prostor oko crkve, postavljen kameni zid, sagradjena su mjesta za parkiranje automobila i postavljena rasvjeta. župni ured Vidoši podnio je 2004. g. Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika BIH-a, zahtjev za priznavanje crkve kao spomenika kulture. U neposrednoj blizini crkve dovršava se gradnja kapelice Gospe Vidoške, zagovornice ove župe. Na području župe postoji 12 kapelica.

Poveznice:
Znanstevni skup o fra Lovri Karauli
Marijan Karaula, PRO POPULO - Život i djelo fra Lovre Karaule (1875-1980)

crkva u Zagoričanima

U župi postoji i jedna podružna crkva u Zagoričanima, posvećena Sv. Leopoldu. Njezina je gradnja započela 1984. godine. U njoj se nalazi kip Sv. Ivana Krstitelja (terakota) kiparice L. Ulman, te slika G. Jurkića (iz 1958. god.).

Matice

Sadašnje matice sačuvane su od 1802. godine. Nalaze se u Franjevačkom samostanu na Gorici u Livnu. Matice su pisane većinom na latinskom jeziku (76-90%), jedan dio bosančicom i latinicom na hrvatskom jeziku. Bosančicu su najviše koristili popovi glagoljaši. Posljednji upis bosančicom u livanjskim knjigama zapisan je od dona Jozina u Matici krštenih župe Livno u Gornjem polju (sjedište u Vidošima) za godinu 1837.

("Sello Gargurići. Na 26 marca rodjeno, na 27 istoga ja do(n) Jozo Ivković karsti Petra, sina Ivana Bandova i z(akonite) ž(ene) Matije od Pašalijića iz čelejbića. Kum bi Jandre Matića iz Vidoša").

Poslje matica iz Ljubunčića (od 1771. g.) vidoške matice najstarije su u livanjskom kraju.

Od župe Vidoši odvojila se župa Grabovica (Duvno) 1826. g. Livno 1849. g. i Podhum 1909 godine. Župnici vidoške župe stanuju 50tak godina u Mišima, a od 1803. u Vidošima.

Adresa:

Rimokatolički župni ured Vidoši
80 208 VIDOŠI
Tel.: 034 202 786
Fax: 034 201 400
Župnik: fra Pero Kuliš
Župni vikar: fra Josip Božić

Poveznice:
Fra ćiro Lovrić, Tisuću dana bez Kupresa : 1. dio / ćiro Lovrić. - članak iz dnevnika Tisuću dana bez Kupresa koji obuhvaća razdoblje od 6.3.1992. do 31.12.1994.
Knjige "Svijetlo riječi"

________________________________
Fotografija: Ornament s glavnog ulaza crkve, 08/2004.

Korišteni izvori i literatura::
(1) Vodič - Franjevački samostan Gorica na Gorici kod Livna, Livno, 1995., Franjevački samostan Gorica
(2) Stipo Mandjeralo, Lozićev ilirski san, Split-Livno 1992., Knjžnica zbornika "Kačić"
(3) Dr.sc. Petar Džaja, dr.vet.med, Hrvati-Katolici livanjskog kraja, Zagreb, 2000. Vikarijat Banjalučke biskupije